admin 
Evolucijski psiholozi vjeruju da bi ljubljenje danas moglo potjecati od ‘hranjenja poljupcem’ – razmjene sažvakane hrane između majke i djeteta, što je u prošlosti bila uobičajena praksa tijekom procesa odvikavanja. Na taj su način majke uz pomoć sline i žvakanja pomogle bebama da lakše probavljaju hranu. Zanimljivo, ovaj proces podsjeća na francuski poljubac, prenosi Yahoo.
Postoji nekoliko drugih čimbenika koji doprinose razumijevanju ove prakse. Primjerice, beba vidi samo 20-25 centimetara ispred svog lica, što znači da nas od malih nogu uče da prepoznajemo lica s iznimnom točnošću.
Također, bjeloočnice su evoluirale kako bi nam pomogle razlikovati smjer pogleda druge osobe, aktivirajući posebne neurone kada nas netko gleda. Lica su ključna za našu društvenu koheziju.
Urođena sklonost oponašanju
Osim toga, imamo urođenu tendenciju da oponašamo ponašanje drugih kao oblik društvenog povezivanja – na primjer, kada nam netko uzvrati poljubac. Kombinirajući to s našom potrebom za toplinom i ugodom te majčinskim ‘hranjenjem poljupcima’, možemo pretpostaviti da ljubljenje ima duboke korijene u našoj evolucijskoj prošlosti, prenosi Večernji list.
Prvi dokumentirani primjeri romantičnog ljubljenja datiraju iz brončanog doba, oko 2500-3500 godina prije Krista. Na jednoj ploči iz 1900. pr. nije zapisano: “Gornja mi usna postaje vlažna, dok mi donja drhti! Zagrlit ću ga, poljubit ću ga”. S vremenom je ljubljenje postalo toliko kulturno ukorijenjeno da je u starom Rimu služilo kao način sklapanja bračnih ugovora. Danas, iako poljubac možda ne služi kao pravni ugovor, on može biti izraz ljubavi i privrženosti.
Biološki i genetski razlozi za ljubljenje
Ljubljenje također može biti oblik “senzorskog testiranja usta na usta”. Naš njuh može otkriti imunološku kompatibilnost s partnerom. dr. Maria Bicalho, profesorica imunologije, ističe da je raznolikost ono što čini uspješnu reprodukciju te da je podsvjesna želja za stvaranjem zdravog potomstva ključna pri odabiru partnera. Studija na 90 bračnih parova pokazala je veću genetsku raznolikost u usporedbi s nasumičnim uparivanjem od 152 para, podupirući ideju da partnere biramo na temelju genetske kompatibilnosti.
Neki znanstvenici vjeruju da se ljudi ljube kako bi namjerno prenijeli klice između sebe. Ljubljenjem se žena izlaže muškarčevim klicama, razvijajući antitijela koja se prenose na dijete, čime se povećavaju njegovi izgledi za preživljavanje. Ova teorija sugerira da ljubljenje ima jaku genetsku i instinktivnu komponentu.
Društvena i emocionalna dimenzija ljubljenja
Poljubci također jačaju odnose, osobito u vremenima neizvjesnosti. Naša tijela intrinzično znaju da se izlažete bacilima i fizičkom riziku kada s nekim stupite u intimnu vezu.
Iako nemamo luksuz intervjuirati svog stvoritelja i pitati ga zašto se ljubimo, teorije koje stoje iza ljubljenja ostaju značajne. Možda je evoluirao iz hranjenja poljupcima, biološkog nagona za otkrivanjem kemije kroz hormone i mirise, za jačanje antitijela za bebu – ili jednostavno za jačanje naših veza s voljenima. Iako nismo jedina vrsta koja se ljubi, činimo to na jedinstven i osoban način.
administrator
