Srebrenik je poznat po vodama kiseljaci. Sačuvana je ona voda u Kiseljačkoj ulici koju smo svi pili. Za to su zaslužni građani.
Posebno je zaslužan dr. Hašim Muharemović. Na otvaranju uređene česme kiseljačke vode zapamtio sam riječi doktora. Onako šeretski i doktorski reče da voda ima bakterije. Nešto slično kao što je pjesnik i šeret, vrsni nastavik maternjeg jezika Sabrija Kešetović pričao o polaganju ispita iz maternjeg jezika u večernjoj školi.
Pita on kandidata da mu objasni književni izraz u bajkama. Ovaj dade odgovor da bajki ima velikih i malehnih.
Neke se bajke i okom ne vide jer su sitni hajvani. Ima i krupnijih. Tako bi i sa bakterijama.
Naše vode su čiste. Čuje se žubor voda. Samo ih treba ” pofatati” i iskoristiti. Onaj drugi kiseljak kod Koprića mosta je davno zatrpan sa kanalizacionim cijevima ispod pruge.
Nalazio se iza ograde kamenoresca. Tu smo kao djeca pili vodu i nosili je kući. Što bi rekao profesor i istraživač voda Bać imamo puno mineralnih voda. Pravo bogatstvo.
Na sve strane su toponimi slatina i sladna, sinonimi izvorišta. Valjda je nešto ostalo u dubini zemlje od toga Panonskog mora. Zato ovdje u Srebreniku svega ima, počev od kamenog uglja i nafte. Ima srebra i zlata. Najviše ima vodâ , dobre zemlje i dobrih ljudi.
Na sve strane ključaju kiseljaci i zdrave vode.