admin 
Trail trkačica iz Tuzle Sanela Breljaković ovih dana je u fokusu tamošnje javnosti nakon ličnog uspjeha koji je postigla u okviru Istria 100 by UTMB takmičenja.
Istrčala je 100 milja, odnosno 168 kilometara uz akumulirani uspon od skoro sedam hiljada metara. Tako se našla među rijetkim osobama iz BiH koje su se upustile u ovaj podvig te mu u potpunosti odgovorila iz prvog pokušaja.
Sanela Breljaković dobro je znano ime u bosanskohercegovačkom svijetu trail trčanja, posebno među rekreativcima koji su se pronašli u ovakvoj vrsti fizičke aktivnosti, a koja od vas zahtjeva posebnu snagu tijela i uma.
U zavisnosti od ličnih afiniteta, kroz ovakvu aktivnost imate mogućnost pomjeranja granica koje se mnogima čine nemogućim. Jedna od takvih je upravo Breljaković, koja se prvenstveno cestovnom trčanju posvetila sasvim nenadano.
“Trčati sam počela prvenstveno zbog zdravlja. Kada su mi konstatovani problemi sa štitnom žlijezdom, savjet ljekara predstavljao je prekretnicu u mom životu. Tada je nastupila potpuna promjena životnog stila, usmjerenog ka poboljšanju zdravstvenog stanja, a sve to me spojilo s ljudima sličnih interesa i vrijednosti. Odlučila sam napraviti korak koji mi je pomogao da izađem iz svakodnevne rutine te donesem važne odluke i promjene”, kaže Breljaković na početku razgovora za Klix.ba.
Susret sa neopisivom slobodom
Cestovni kilometri u njenim nogama su se nizali, a totalni zaokret je napravila prije četiri godine, okušavši se u trail trčanju. Kako nam kaže, sam boravak u prirodi, na svježem zraku, pruža osjećaj unutarnjeg mira, a trail trčanje se istaknulo kao idealna opcija jer kombinira fizičku izdržljivost sa mentalnom čvrstoćom, iziskuje upornost i pruža neopisivu slobodu dok se trči ravnim stazama, uspinje ka vrhovima planina i spušta ka početnoj tački.
“Značajan dio mogu putovanja kroz svijet trail trčanja bio je pronalazak grupe sličnih entuzijasta. Zajednica trkača pokazala se kao izvor znanja, podrške i motivacije. Učenje od iskusnijih, dijeljenje takozvanih trikova i savjeta te zajdnički treninzi, učvrstili su moju odluku da se posvetim ovom sprotu. Trčanje nije samo strast, nego njegovanje tijela i uma, uz stvaranje trajnih prijateljstava. Počelo je iz želje za zdravijim stilom, a odvelo me na put koji je obogatio svaki aspket mog života”, dodaje Breljaković.
Svoju rekreativnu ljestvicu Breljaković je podigla koncem 2022. godine, kada je odlučila aktivno se posvetiti pripremama za učešće na takmičenju Istria 100 by UTMB, koja je dio UTMB svjetske serije te kao takva iz izdanja u izdanje privlači sve veći broj sportaša iz cijeloga svijeta. Utrku na dužini od 100 kilometara je završila u aprilu prošle godine, nakon čega sebi nije dozvolila ulazak u fazu mirovanja.
Naime, nedugo nakon takvog uspjeha Breljaković je ispred sebe postavila novi izazov, koji se odnosio na istrčavanje 100 milja u okviru istog takmičenja, a na startnu liniju je stala 5. aprila ove godine.
Dvije noći na planini i halucinacije
Utrka na ovoj dionici sa sobom je donijela 168 kilometara uz akumulirani uspon od skoro sedam hiljada metara, a prolaskom kroz cilj Breljaković se uspjela upisati kao druga žena u sportskoj historiji Bosne i Hercegovine koja je završila 100 milja Istre i to iz prvog pokušaja.
“Utrku sam postavila kao igru, oslanjajući se na osnovne izvore energije, a to su voda, hljeb, sir i supa, bez ikakvih dodataka, odnosno suplementacije, bez presvlačenja, odmaranja i podrške. Vodili su me samo sirova ljudska volja da se pronađe snaga unutar sebe. To mi je pomoglo da budem svjesna svojih potreba i granica, da pažljivo raspoređujem energiju tokom trke, a nakon završetka da budem sposobna brinuti se za porodicu i normalno ići na posao”, ističe Breljaković.
Utrka na 100 milja je ujedno najzahtjevnija jer je namijenjena iskusnim i dobro pripremljenim trkačima, a s druge strane je najljepša. Naime, staza se proteže od istočne obale Istre, preko najviše tamošnje Učke planine do unutrašnjosti i završava na zapadnoj obali uz more, u Umagu. Staza je obuhvatila razne aspekte trail trčanja – zahtjevne tehničke terene, trčanje uz priobalje, srednjevjekovne gradove, duboke šume, gradska središta, stare željezničke pruge, blatnjave doline, a sve začinjeno prekrasnim panoramama.
“Najteži trenuci dogodili su se na vrhu Vojak. Bol u želucu i mučnina koju sam iskusila, bili su veoma iscrpljujući, a to se većini trkača dešava zbog naglog uspona. Druga kriza uhvatila me tokom druge noći (nakon trčanja više od 100 kilometara, op.a.) kada me san počeo obuzimati, a kroz punih šest sati u takvom stanju su se javljale i neizostavne halucinacije. Bila je to jedna borba između jave i sna, a ključno je da sam kroz takvo iskustvo naučila prihvatiti situaciju u kojoj se nalazim i osloniti se na strpljenje”, opisuje nam Breljaković svoje iskustvo te dodaje:
“Znala sam da će bol proći, ali ne i kada. Dalje kada se referiram na tu pospanost, ona je za mene predstavljala novi i potpuno drugačiji izazov u kojem sam odlučila odgovoriti taktikom brzog trčanja na predjelima koji su to dozvoljavali bez nastanka povreda, uz održavanje tijela što hladnijim. Tokom vjetra i hladnih predjela nisam se ‘toplije’ odijevala, jer bih u suprotnom utonula u san, čime bih završila svoju utrku.”
Majka, supruga i poslovna žena
Inače, Breljaković je primarno majka, supruga i poslovna žena, a nas je u nastavku razgovora zanimalo na koji način uspijeva odgovoriti svim obavezama te ostatak slobodnog vremena se posvetiti trail trčanju, koje od vas kao takva aktivnost zahtjeva mnogo odricanja, posebno ukoliko se pripremate za utrku poput one od 100 milja.
“Ključ uspjeha u usklađivanju porodice, posla i trčanja leži u jasnom postavljanju prioriteta, stvarajući rutinu koja mi omogućava da maksimalno iskoristim svoj dan (od jednog pravim dva). Biti majka je moja najvažnija uloga, gdje se svakodneno trudim biti uzor, učiteljica i prijateljica svojoj djeci. Rano ustajanje omogućava mi da pronađem vrijeme za sebe i trčanje. Najvažnija lekcija koju sam naučila jeste da kvalitetno provedeno vrijeme s porodicom i na poslu daje više zadvoljstva, nego samo njegova količina. Na taj način trčanje mi omogućava da ostanem, ne samo zdrava i aktivna, već mi pomaže da budem bolja majka, supruga i poslovna žena. Sve ove uloge me obogaćuju i daju mi snagu, a trčanje je tajni sastojak koji mi pomaže da održim životnu harmoniju”, priča nam Breljaković.
Lični uspjeh koji je postigla na istarskim predjelima kod naše sagovornice nije plod slučajnosti, već se savršeno uklapao u njen životni raspored. Upravo takav životni stil mnogima može služiti kao inspiracija u kontekstu krucijalnih životnih promjena.
“Moja svakodnevnica posljednja tri mjeseca počinjala je oko 4:20 sati ujutro. Probudila bih se i sama odmah radila vježbe snage koje sam osmišljavala. Istovremeno bih pripremala ručak i sve što je potrebno, stvarajući sebi uvertiru za odlazak na posao. Izlazak iz kuće je u sedam sati ujutro, a puna energije i elana nastavljala bih izvršavati sve ostale obaveze koje se tokom jednog dana nameću”, nastavlja sagovornica portala Klix.ba.
Ističe da je istrčavanje 100 milja više od sportskog uspjeha, naglasivši da je to dokaz mogućnosti balansiranja između zahtjevnog porodičnog života, profesionalnih ambicija i strasti prema trčanju.
“Sve to ne bi bilo moguće bez entuzijazma, strpljenja i nepokolebljive volje, ali i podrške prijatelja, prvenstveno onih iz svijeta trail trčanja, koji su u svakom trenutku bili uz mene. U najljepšim, ali i najtežim trenucima pomisao na njih davao mi je dodatni vjetar u leđa”, potcrtava ona.
Breljaković kao ključ uspjeha u ovoj vrsti fizičke aktivnosti na kraju prvenstveno vidi u ljubavi prema njoj, zatim razvoju izdržljvosti i snage koja ne dolazi preko noći, već zahtjeva mjesece pa čak i godine dosljednosti, treninga, volje i postupnog opterećenja pa i strpljenja u praćenju koraka dosljednosti.
Valtertuzlanski.com /Klix.ba
administrator
