admin 
Istražuje se nekoliko opcija rudarenja. Sve je u ranoj fazi
>Za proizvodnju pametnih telefona, prijenosnih računala, električnih automobila Njemačka koristi sirovine, prvenstveno litij, iz inozemstva, koje će, po svemu sudeći, i ubuduće uvoziti, jer ova zemlja ne planira rudnike na svom teritoriju. Franciska Brantner, državna tajnica u Saveznom ministarstvu za gospodarska pitanja i klimatske akcije, objašnjava da se litij neće eksploatirati u Njemačkoj dok tehnologija ne omogući zadržavanje vode i očuvanje tla, što nije slučaj u drugim zemljama, gdje rudnici ekstenzivno rade.Naime, trenutno se u rudnicima diljem svijeta litij vadi ispumpavanjem vode iz dubine, isparava i potom nestaje iz ekosustava, što Njemačka neće dopustiti u svojoj zemlji.Njemačka je do sada uglavnom kupovala litij iz rudnika u Australiji i Čileu, ali Kina i dalje ima monopol nad daljnjom preradom sirovina, što Brantner smatra nedopustivim i zbog čega ističe da su rudnici u Europi potrebni, ali očito ne u njegova zemlja. Jedan takav rudnik i iskopavanje litija planira se iu Srbiji.U intervjuu 2022. za njemačke medije, na n-tv.de, izjavila je da se Njemačka mora osamostaliti u proizvodnji litija i da je to prioritet, ali ne rudarenjem u svojoj zemlji, već otvaranjem rudnika u Europi. zemalja, iz kojih će uvoziti ovu sirovinu, koja se neće prerađivati u Kini.Zbog toga je, kao “zelena” političarka, podržala nekoliko pilot projekata u kojima se ekstrakcija litija iz vode testira samo u Njemačkoj, slično Čileu, ali za razliku od ove latinoameričke zemlje, čiste, ekološki prihvatljive i održive.
Samo da ne ovise o Kini“Svaki dan govorimo o energetskim sirovinama, a to su plin, nafta i ugljen. Iza neenergetskih su klasični metali i minerali nužni za proizvodnju računala, baterija i mobitela. Moramo se osamostaliti u korištenju litija, da ne bude kao s prirodnim plinom, gdje smo ovisni kao država, što nam je jako skupo“, objašnjava Brantner.Njemačka je, naime, u sirovinskom smislu više od 90 posto ovisna o Kini, što im je sve veći problem.“Ovisni smo u određenim područjima, posebice u preradi sirovina. Njihov način prerade sirovina je energetski zahtjevan, neki bi rekli i prljav. To ima velik i štetan utjecaj na okoliš, potrošnju vode i uzrokuje brojne emisije. S druge strane, u Njemačkoj smo posljednjih desetljeća fokusirani na tehnologiju i istraživanje, a ne na preradu sirovina. Također, proizvodnja u Kini je vrlo jeftina i ono što oni proizvedu teško se može proizvesti u drugim zemljama po istoj cijeni”, kaže njemački tajnik.Nalazišta sirovina, ističe ona, raspoređena su po cijelom svijetu, a sirovine ima u svega nekoliko zemalja, ali se ne iskopava svugdje.“Rudnike često rudare kineske tvrtke. Zatim te iste sirovine prevoze u Kinu i tamo ih prerađuju. Što se tiče litija u industriji električnih automobila, Europa se ovom sirovinom do sada zadovoljavala samo iz uvoza. Litij se može vaditi i iskopavati na nekoliko mjesta u Europi. Može se naći u stijenama iu vrlo slanoj termalnoj vodi. U Njemačkoj je to, primjerice, slučaj u grebenu Rajne”, kaže Brantner, ali ne navodi da će se litij vaditi i u ovoj europskoj zemlji.
Pilot projekti na iskapanjuU Njemačkoj pak postoje dva pilot projekta za ispitivanje novih tehnologija za vađenje ove sirovine.“Jedan je o pumpanju za korištenje geotermalne energije i vađenju litija u isto vrijeme. To je proširena upotreba postojećih geotermalnih sustava. Mislim da je apsolutno ispravno da ispitamo i vidimo može li se to povećati i kako ih možemo iskoristiti. Naravno, to bi imalo smisla ako već godinama koristimo geotermalnu energiju za grijanje nekih područja i gradova. Daleko smo od onoga što se postiže u Čileu. Druga stavka je daljnja prerada litija i pitanje trebamo li to uopće raditi ovdje”, kaže njemački tajnik.Iskopavanje litija u Europi bilo bi čišće nego u Čileu ili Kini, naglašava ona.“Geotermalni sustavi pumpaju toplu vodu gore pa opet dolje. To nije prljavi način rudarenja, već proces koji trenutno koristi samo toplinu. Sada postoje pokušaji izdvajanja litija iz vode.Isto rade i u Čileu, ali tamo voda isparava. S velikim zanimanjem prate što radimo u Njemačkoj, gdje pokušavamo vidjeti možemo li tehnički napraviti da voda ne isparava i tako nestaje”.Iza pilot projekata stoje tvrtke. Jedna od njih je, kaže Brantner, “privatna”, ali ne kaže koja.“Na jednom je privatna tvrtka, a na drugom je sveučilište koje radi s EnBW-om. Naravno, rudarenjem nikada ne bismo dobili dovoljno litija za cijelu automobilsku industriju u Europi, pa radimo na još jednoj točki, a to je recikliranje baterija, što bi trebalo biti puno bolje. Na europskoj razini to se postiže regulacijom baterija. To predviđa da se reciklirani sadržaj automobilskih baterija mora povećati kako bismo ponovno upotrijebili litij koji već imamo. To se zove urbano rudarenje”, objašnjava Brantner.
Eksploatacijom litija zemlje ostaju bez vodeOna navodi da Čile ima velika nalazišta u pustinji Atacama na sjeveru, koja se već dugo eksploatiraju, a njihovi izvori litija su dragocjeni.“Učinilo mi se vrlo zanimljivim da je čileanska strana zainteresirana za omogućavanje rudarenja koje je prihvatljivije za vodu. To je inače veliki problem, jer se njima voda crpi iz dubine, isparava i nestaje iz ekosustava. Naravno, ovo je prije bila pustinja, a voda je jako slana, pa nije za piće. Međutim, morate biti oprezni da ne poremetite ekosustav. Zbog toga je čileanska vlada zainteresirana za tehnologije za uštedu vode, na čemu sada radimo. Druga bitna stavka je pošten odnos prema lokalnom starosjedilačkom stanovništvu, jer oni tisućljećima žive u rudarskom kraju.”Iako Njemačka ne planira rudariti u svojoj zemlji, njihov tajnik ističe da u Čileu provode “mnoge uzbudljive projekte u svrhu zelene energije, koja bi se mogla koristiti za rudarenje”.„Radimo na tome da se njemačke tvrtke također uključe i mogu doprinijeti svojim znanjem i iskustvom kao tehnološki partneri. No, to nije tako lako jer druge zemlje imaju slične interese, a najveći konkurent su Kinezi”.No, Brantner ističe da joj nije cilj započeti gospodarsku bitku s Kinom.“Naše je samo minimizirati rizike rudarenja kroz diverzifikaciju, ulaganja. Ja sam državna tajnica, a ne kupac sirovina”, zaključuje.Brantner je u pratnji njemačkog kancelara Olafa Scholza boravio u Beogradu 19. srpnja, kada je potpisan Memorandum o strateškom partnerstvu između EU i Srbije u području održivih sirovina. Tada se sastala i s predstavnicima oporbe i civilnog društva koji se protive projektu iskopavanja litija u dolini rijeke Jadar, kod Loznice.Isprva je podržala prosvjede, ali ih je kasnije osporavala jer smatra da je tvrtka Rio Tinto promijenila plan i pristala na iskapanja po standardima EU, što je prihvatljivo za nju i državu Njemačku.
administrator
