Hrvoje je vlasnik Guinnessova rekorda; snove pretvara u stvarnost, a udoban krevet zamijenio je šatorom

Hrvoje Jurić je fotograf, putopisac i biciklist iz Slavonije koji je udobni krevet zamijenio krovnim šatorom na svom automobilu, boravak u stanju neočekivanim destinacijama (i to pod uvjetima koje većina nas ne može ni zamisliti), a sjedenje u kafićima istraživanjem svijeta sa svoja dva ljubimca i to na dva kotača. Tako je, između ostalih, obišao Alpe, vozio od Londona do Istanbula, a 2019. je na svoja dva kotača napravio krug oko svijeta

U mjesecu studenom muškarci su u prvom planu. Bolje rečeno, zdravlje muškaraca. Cilj je globalne kampanje nazvane Movember (spoj je dvije riječi:  brkovi /brkovi i  november /studeni, jer su brkovi određeni kao simbol čitavog pokreta) potaknuti mušku populaciju na redovne preglede kako bi im se bolesti otkrile na vrijeme te pravovremeno izliječile, jer je prevencija ključ dobrog zdravlja. Muškarci koji se ne srame brinuti o sebi zdravi su muškarci, heroji novog doba, a među njima je i  Hrvoje Jurić . Unatoč tome što je često ‘na kotačima’ i putuje svijetom, osviješten je kad je riječ o zdravlju.

I dok mnogi ljudi sanjaju o putovanju svijetom i većina se to čini kao nedostižan san, Hrvoje je to ostvario. Putuje od 2011. godine, kad je sa svojim Ajkulom (biciklom starim 30 godina) bez ikakvog iskustva jako malo novca odvozio 1200 kilometara. Ostvario je nekoliko velikih projekata diljem cijele Europe, au ljeto 2019. krenuo je na put oko svijeta električnim biciklom. Može se pohvaliti tri autorske knjige i vrijeme da je vlasnik  Guinnessova rekorda  u obilasku svijeta električnim biciklom. Na početku razgovora ispričao nam je odakle tolika strast prema avanturizmu i putovanjima. Zanimljivo je da kao klinac nikada nije bio ljubitelj bicikla.

Nije bio osoba koja je pomicala granice

‘Tijekom godinom profilirao sam se tako što sam se izražavao na različite načine i ne mogu za sebe reći da sam samo jedno. Ovisno po potrebi, ja sam biciklist, fotograf, snimatelj, pisac, građevinski radnik i konobar. Naučio sam da ako se jednom klasificiram kao, recimo, fotograf, uvijek ću ostati samo fotograf. S putovanjima sam krenuo prije 12 godina, kad sam na biciklu otišao od Vrbice, naselja u kojem sam odrastao, do Pule i nazad. Bez profesionalne opreme je jedva 100 eura u džepu. Taj život na cesti, kad ste potpuno slobodni kretati se kamo poželjeti i svaku večer buditi se na drugom mjestu, svidio mi se i zadržao se sve do danas. Iako, baš i nisam bio osoba koja je putovala i pomicala granice’, iskren je naš sugovornik.

Ispričao nam je  odakle nosi najljepše uspomene . ‘Definitivno iz Rusije, a koja je ujedno bila najduža zemlja kroz koju sam prošao iu njoj sam se najduže zadržao. Preko 10.000 kilometara, osam vremenskih zona, od granice s Latvijom do Vladivostoka, za što mi je trebalo oko 47 dana. Kad jednom prođete Ural, prirodnu granicu između Europe i Azije, i spustite se prema Sibiru, sve je drugačije. Priroda, hrana, navike, ljudi. Ljudi su zapravo ti koji su mi Rusiju ostavili u srcu jer kamo god bih došao, prekrasno su me ugostili’, zadovoljan je Hrvoje, a inače je u Rusiji umalo tri puta stradao pod kotačima pijanih vozača kamiona.

U Gorskom kotaru se ‘najbolje pronašao’

Kako je rekao da ga je ‘puno stvari promijenilo nakon puta oko svijeta’, a ‘putovanja su mu donijela otprilike koliko su mu i odnijela’, zanimalo nas je koje su to loše, a koje dobre stvari koje je  doživio  . ‘To je projekt na kojem ne možete zaraditi jer je složen, velik i pojeo je apsolutno sve što sam imao. Emocije, novac, ljudi, donekle i zdravlje. Sve što sam do tada imao u životu uložio sam u taj projekt, nakon čega je došla korona i bilo je kao da nikad nismo išao. Bila je to jako teška situacija. Međutim kasnije se ispostavilo da je to projekt koji mi je otvorio mnoga vrata i zahvaljujući putu oko svijeta partneri su me prepoznali’, objasnio je.

Kako je većinu vremena na putu, a kuća treba nekoga tko će živjeti ondje, odlučio ju je prodati pa je nekoliko mjeseci živio u automobilu. I sada, kaže, na neki način još uvijek živi u automobilu, ovisno o potrebama, ali  s vremenom na vrijeme uzme stan . Dobar dio vremena proveo je u Gorskom kotaru, u kojem se, priznaje, ‘nekako najbolje pronašao’. ‘Ljudi su divni, imam već i mali broj prijatelja, a ne bih se bunio kad bih ondje napravio i bazu’, priznaje.

Na društvenim mrežama prati ga vojska ljudi

Na putovanje nikad ne kreće  bez Ene i Maxa (koje vozi u prikolici), fotoaparata, prve pomoći, dovoljno vode i opreme. Pitali smo ga koliko mu različiti pametni  gadgeti  olakšavaju svakodnevicu. ‘Za posao, recimo kod ucrtavanja biciklističkih ruta, koristim sat ili mobilni uređaj’, rekao je i dodao da mu je kod  gadgeta  koji koristi najbitnija – baterija. Jutro mu počinje uzbuđenjem jer nikad ne zna što će donijeti dan,  visokotehnološki  uređaji, kao što je  Galaxy Z Flip5 , tijekom njegovih avantura pružaju mu mnoge koristi i pomažu u pristupu obilju informacija, navigaciji, snimanju videa i fotografiranju te dijeljenju iskustava s drugima .  Sve to u sklopivom, kompaktnom dizajnu, prikladnom za nošenje.

Prisutan je na društvenim mrežama, na kojima ga prati vojska ljudi, pa koristi one standardne (Facebook, Instagram i Twitter, nekad i Tik Tok). ‘Što se tiče planinarenja, od aplikacija koristim Maps.Me i Mapy.Cz jer ih mogu koristiti i bez interneta. Dobro mi dođe i Lightroom za uređivanje fotografija, ai tablet, jer sam skinuo nekoliko odličnih fotoknjiga (Jimmy Chin: There and Back)’, pojašnjava. Kad je riječ o brzoj izmjeni trendova po pitanju društvenih mreža, govori nam koliko je izazovno biti u koraku  s time.Valtertuzlanski.com/ Tportal.hr

administrator