Praizvedba Devete simfonije Ludwiga van Beethovena 7. maja 1824. doživjela je velik uspjeh. Nastup je “više puta prekinut oduševljenim klicanjem publike”, napisao je jedan kritičar nakon koncerta u Beču.
Na premijeri Devete bio je i njen gluhi skladatelj, a publika nije mogla znati da sluša ono što će u konačnici postati himna Europe. Stoljećima kasnije muzičko djelo burne političke historije smatra se remek-djelom zapadne klasične muzike.
Ispred svoga vremena
Bila je to prva simfonija u povijesti muzike u koju je bio uključen zbor, a neki su se kritičari iz onoga vremena pitali je li posljednji stavak simfonije, uz stihove pjesme Friedricha Schillera “Oda radosti”, ipak previše nekonvencionalan.
– Beethoven je bio avangarda. Bio je hipermoderan – rekao je ugledni austrijski dirigent Martin Haselböck o kompozitoru koji je rođen 1770. u Bonnu, a umro je u Beču 1827. godine.
Bečko pozorište u kojem je 9. simfonija prvi put izvedena danas više ne postoji. Zato će 7. svibnja četiri njena stavka interpretirati četiri različita ansambla: Gewandhausorchester u Leipzigu, Orchester de Paris u francuskom glavnom gradu, orkestar Teatra alla Scala u Milanu i Bečki simfonijski orkestar.
Pjesma za opijanje
Za Devetu simfoniju Beethoven se oslanjao na pjesmu koja je u to vrijeme bila vrlo poznata i koju su drugi komponirali prije njega. Schiller je napisao “Odu radosti” 1785, a pjesma je bila hit i prije nego što ju je Beethoven prihvatio – objašnjava povjesničarka muzike Beate Kraus.
Kao himna radosti i prijateljstva bila je popularna među studentima.
– Bila je to pjesma za opijanje – kaže Kraus.
Schillerovi stihovi postali su srž Beethovenove Devete simfonije.
Hitleru za rođendan
Beethovenova muzika bila je instrumentalizirana tijekom nacističke vladavine, a Deveta simfonija je čak bila izvođena za Hitlerov rođendan. U komunističkoj Istočnoj Njemačkoj kompozitorevo se djelo tumačilo kao muzika mira i prijateljstva među narodima.
– Samo u miru možemo njegovati našu nacionalnu baštinu – pisalo je na plakatu za izvedbu Devete simfonije 1952. godine.